Tomislav Goluban – ambasador Zagorja

Blues-glazbenik, skladatelj i svirač usne harmonike, Tomislav Goluban iz Zaboka, prozvan je ambasadorom Zagorja.

Živi za blues

Blues-glazbenik, skladatelj i svirač usne harmonike, Tomislav Goluban iz Zaboka, prozvan je ambasadorom Zagorja. Zanimljivo je pratiti njegov razvoj, nadogradnje u stvaralaštvu, ali i kontinuirane uspjehe. Strast, ljubav prema bluesu, radost muziciranja – osjeća se to na svakom njegovu nastupu i radionici, a posebice u suradnjama s uglednim glazbenicima koji redovito iskazuju divljenje, ne samo prema njegovoj vještini sviranja usne harmonike nego i prema skladateljskom radu.

Sjećanja na djetinjstvo i odrastanje

Za početak našeg razgovora malo se prisjetimo tvog odrastanja. Kakva su tvoja sjećanja na te dane, naime mi smo zajedno dijelili školske klupe, družili se, svirali… Nakon toga uslijedilo je novo razdoblje srednjoškolskog obrazovanja pa zatim fakultet ekonomije. Upoznao si suprugu Mirelu koja, vjerujem, podupire tvog glazbeni put.

Lijepe me uspomene vežu na te dane. Čini mi se da je sve bilo nekako humanije, sporije i pravednije nego danas. Drago mi je da sam preko edukacije koju s Ministarstvom kulture i medija radim diljem RH i dalje vezan za školske klupe, pa mi se memorija na neki način osvježava. Suprugu sam pak upoznao još u vrtiću, ali smo se „spetljali“ malo kasnije. Da, velika mi je podrška, pogotovo sad u vrijeme ove koronakrize. Ima beskonačno razumijevanje za moj umjetnički rad i takav način života. Znam da to nije lako prihvatiti, pa je zbog toga još više cijenim.

Budući da si tijekom proteklih godina dosta učinio na promociji bluesa, koja je tvoja percepcija ovog jedinstvenog glazbenog stila i gdje je tu tvoje mjesto?

Blues je u temelju vrlo jednostavna forma i većina glazbenika može odsvirati osnovnu shemu bez problema. Ali to je samo mala kap u moru. Profesionalni bluzeri fantastični su glazbenici i za taj nivo muziciranja potrebne su brojne vještine, znanja i umijeća. Imam dojam da se kod nas to olako shvaća jer nema kritične mase ni publike koja to razumije. Još se jedan stereotip potkrao – da je blues isključivo tužna i depresivna glazba. Nije točno. Ima nebrojeno mnogo vrsta bluesa. To je glazba nastala inspirirana strahom, boli, tugom i nepravdom, ali zato pjesme nude rješenje, nadu, spas i radost. Trudim se promijeniti te male „nepravde“ i educirati ljude o tome, ali je puno teže nego što se čini.

O blues-glazbi naučio sve sam

Moramo spomenuti da si ti sve što znaš o blues-glazbi isključivo naučio sam ako se ne varam.Nakon toliko godina bavljenja blues-glazbom, sviranjem usne harmonike i slušanjem bluesa, koji su glazbenici za tebe bili inspirativni i utjecali na tebe?

Vremena su se jako promijenila u zadnja dva desetljeća. Sjećam se koliko sam teško dolazio do informacija i kako sam puno vremena trošio na proučavanje bluesa. Pretplatio sam se na nekoliko specijaliziranih časopisa i tako pokušavao biti u korak sa svjetskom blues scenom, internet još nije bio dostupan ni razvijen kao danas. Skupljao sam i slušao jako puno glazbe, vinilki, CD-ova, gledao videokasete, a kasnije DVD-ove. I danas sam kolekcionar glazbenog sadržaja koji sad iskorištavam u emisijama na Hrvatskom radiju. Mislim da mi je to uvelike pomoglo da shvatim i doživim blues kao vrlo ozbiljnu i kompleksnu glazbenu disciplinu. Na početku su mi karijere pak pomogle radionice u Njemačkoj na koje sam putovao nekoliko godina. Tamo sam upoznao Joea Filiska iz Chicaga koji je uložio dadatne napore, energiju i vrijeme da mi pomogne u mom napretku.

Da se malo vratimo unatrag što se tiče tvog glazbenog rada. Iza tebe je jako puno albuma, no spomenimo tvoj četvrti album 200$ SUN Memphis Album kojeg si snimao u legendarnom Sun Studiju u Memphisu u kojem su nastale neke od antologijskih blues snimaka. Kakvo je bilo to iskustvo, je li to bilo ostvarenje snova za jednog bluesera?

Da, to je bilo definitivno ostvarenje sna. Prvo putovanje u SAD i prvo predstavljanje Lijepe Naše na Svjetskom blues natjecanju 2009. i danas mi je jedno od dražih postignuća. Snimanje u legendarnom Sun Studiju dogodilo se slučajno i emocije su utjecale na kvalitetu snimki. Svega sam postao svjestan tek s malim vremenskim odmakom. Snimke i nisu neka antologija, ali cijeli proces je vrlo bitan, kako za mene osobno tako i za naše glazbenike koji su nakon mene putovali istim putem i tražili slične ili iste mogućnosti. Time je cijela blues misija dobila još veći smisao. Osim audio materijala snimljen je zanimljiv videoputopis koji je također objavljen na CD-u koji je kasnije osvojio Porina.

Da ti se opet pruži prilika, bi li ponovio to iskustvo?

Ponovio sam to već par puta. Tada sam naučio mnogo i ta sam znanja kapitalizirao kasnije, pogotovo u tri zadnje godine. Mislim da su moji albumi Chicago Rambler, Memphis Light i Express Connection snimljeni u Memphisu i Chicago s tamošnjim glazbenicima, dobro ogledalo svega navedenog.

Vježba svaki dan i uživa u sviranju

Nakon toliko godina sviranja usne harmonike i priznanja za svirku, vježbaš li svakodnevno ili tome pristupaš „kampanjski“?

Koronakriza me pretvorila u kampanjca jer trenutno ne vidim veliki smisao u svome pozivu. Glazbu stvaramo da bismo ju podijelili s ljudima, pokušali ih zabaviti i pobuditi emocije u njima. Ali znam da griješim jer vježbati treba svakodnevno. Svjesno sam u lošoj formi. Kad se i ako se sve pokrene, krećem na pripreme;)

Bio si jedan od osnivača i prvi predsjednik udruge Hrvatske blues snage. Može li se reći da nisi nešto posebno zadovoljan stanjem bluesa na našoj sceni, ali da postoji tračak nade za nju. Je li se što promijenilo?

Ponosan sam što sam bio jedan od osnivača Hrvatskih blues snaga i njezin prvi predsjednik. Mislim da je u to vrijeme zbilja napravljeno mnogo dobrih stvari, a ta je udruga postavila temelje za daljnji razvoj scene i omogućila brojnim glazbenicima nezaboravna iskustva. Danas njome upravljaju drugi ljudi, a meni su ostala dobra sjećanja. Loše je vrijeme za komentirati glazbenu scenu kad trenutno uopće ne postoji, a kamoli našu malenu blues scenu. Ali bluzeri su se uvijek znali prilagoditi i preživjeti u najtežim trenucima. Vjerujem da će takva situacija biti i nakon ove krize.

Postoje li neki naši blues izvođači koje možeš izdvojiti kao „branitelje“ blues boja kod nas?

U zadnjih nekoliko godina kvaliteta blues muziciranja jako se podigla i to me veseli. Blues je forma koju treba dugo proučavati da bi se razumjela i drago mi je da joj sve više glazbenika pristupa na taj način. Rezultati su vidljivi i na svjetskim top-listama gdje moje ime više nije jedino iz RH. Također ima i mladih glazbenika koji su se već nametnuli kao nezaobilazni dio scene.

Jedan si od rijetkih, ako ne i jedini, koji u Hrvatskoj živi kao profesionalni blues-glazbenik. 

Ne znam trebam li biti ponosan zbog toga, ali prepisat ću rečenicu koju mi je rekao jedan prijatelj „to je prava umjetnost, preživjeti na sceni u RH od bluesa“.

Najljepše se ipak osjećam doma, ali i sviranje u inozemstvu ima svoje čari

Iza sebe imaš i brojne nastupe u inozemstvu. Imaš li neko posebno sjećanje na neko omiljeno mjesto gdje si nastupio i gdje bi opet volio nastupiti?

Nema mjesta gdje mi nije bilo lijepo i gdje se ne bih volio vratiti. Ali zanimljivo je da sam svaki put, ma gdje god bio, od prekrasnih Azorskih otoka u Atlantiku, nepredvidivog američkog juga, živahnog New Yorka, predivne Francuske ili organizirane Njemačke, jedva čekao povratak u Grabrovec.

Ono što zapravo sve nas veseli jesu i glazbene nagrade koje si osvajao. Od Porina pa nadalje… Što one znače za tebe, za promociju te glazbe, ali i samog Zagorja?

Nagrade mi pružaju određeno zadovoljstvo, lijepo je dobiti priznanje i definitivno su dobar promocijski alat. Ali imaju i onu mračnu stranu u kojoj isplivaju niske ljudske strasti pa nije sve baš ružičasto kako se na prvi pogled čini. Koliko je dobro za Zagorje ne znam, ali siguran sam da ne odmaže. Nema koncerta da ne spomenem ime i ljepote našeg kraja, čak sam Zagorje preveo na engleski (Forhill) da ga lakše predstavim inozemnoj publici. Glazbeni turizam je stavka koja će se razvijati i u našem kraju, tako da je u tom kontekstu teren već pripremljen.

Koji su tvoji daljnji planovi?

Svi veliki inozemni festivali koje sam imao otkazani su tako da, nažalost, zasad ozbiljnijih planova nemam. Nadam se da će 2022. biti zdravstveno bolja i glazbeno slobodnija te da nam nikad više aktivnost neće biti zabranjena u kompletnom obliku.

Godišnjak grada Zaboka 2022.
Ogranak Matice hrvatske u Zaboku
Autor: Darko Fiket

© 2021 Tomislav Goluban.